Grudi tvoje k’o dva puna mjeseca.
Ispupljnena dva pupoljka.
Na kraju od kose tvoje uvojka,
čujem srce moje kako za ljubavlju tvojom jeca.

Ja u želji svojoj tako jadan.
U oči te gledam ljubavi žedan.
U ta tvoja dva izvora bistra.
A ti tako mlada i u duši čista.

Mnogo je da mi pokloniš i dan jedan.
Gubitnik nema što da ti da.
Prosjak bi ostao tvoje ljubavi nevrijedan.

I kad bi pošla ta riječ sa tvojih usana, što bih onda?
Da dodirnem ta puna dva mjeseca?
Ne, nebi ni onda prestalo srce moje da jeca.