Nastasimir Franović

Dubrovnik 12.04. 1960.
Send Message

Tvoje oči

Prvi put kad vidjeh ti oči nijesam ni stao.
Nijesam ni mislio da u njima nešto moje se krije.
Ni sada ne znam da li su neba pile.
Samo znam da bilo je ljeto.

Prošla su mnoga ljeta.
Želio sam da me miluju tvoje oči.
Ni sada ne znam da li su neba pile.
Možda ih opet sretnem, ko zna.

Možda mi onda nešto kažu.
Jer oči su kao more.
Ali ne govore kao more, ili kao ljudi.
Oči govore pogledom.
A pogled je bujica riječi.

U nadi da sretnem tvoj pogled.
Da me zapljusne ta bujica.
Tražicu tvoje oči.
Imaju nesto da mi kažu.
57 Total read