Skrovite su misli moje.
Bedemima opasane.
Sto puta dosanjane.

Podno bedema ćeš doći tiho, neprimjetno.
Umilno ćeš prići znam i pitaćeš sneno.
Što me muči , te me misli pritisnuše kao breme.
Reći ću ti kada dođe vrijeme.
Čemu riječi.
Ne mora se sve ni reći.
Pustio sam srce neka ječi.

Kada dođe vrijeme da prevalim sve te riječi
Od tebe mi nema niko preči.
U mislima mojim dvorac samo tvoj je.
Kad pokucaš znaću ko je.