Humka

Izrašće iz mene dub
Primiće se iz očnjega vida
I krenuti krošnjom put naviše
Nadvisiće humku i napraviti hlad
Sunčevih zraka snop kroz oblak i krošnju propašće nadamnom
I prosuti se po vlažnoj mahovini
Biću tu a neće me biti
U sjećanju ponekad pomenuće da sam bio nekad
Ćudljiv i krut
Ljut na svijet koji nije sazdan za one koji odustaju
U poznu jesen oživjeće me poljski miševi
igrajući se skrivaca po gomili lišća.
Konačno cu zaćutati i niko me neće pitati zašto