Kada kreneš Dobrom Dolu.
Putem umotrićeš brdo velje,
i pašnjake dolje đe se bijele od ovaca.
Čoban s jedne, čobanica s druge strane.
Gledan momak još glednija Pivljanka đevojka.

Momče mlado,
Likom vila, visok , plećat , naočit.
Stasom stožini je nalik.
Pa ga tako zvali.
Čuvajući ovce zagleda se u Pivljanku đevojku.

Nemogaše momče odoljeti đevojci.
No ga staše plamenovi.
Hoćaše je poljubiti
i kosu joj iz vitica zamrsiti.
Na grudi joj glavom počinuti.
Ona lijepa pamet mu pomuti.

Zakune je momče dogovor da učine.
Što poželi učinjeće.
Domišljala lijepa Pivljanka.
Zadaću će njemu tešku dati.
Neće moći momak ispuniti.

Domišljala mlada i zadaću dade.
Ajde veli momče iznesi me na vrh brda onog.
Biću tvoja , uzmogneš li na vrh doći.
Pustoj želji zadaća je mala.
Iznese je momče lasno na vrh brda onog.
No prevari đevojka.
Ne dade se poljubiti.

Osta priča da se priča.
O đevojci prijevarnoj
i o momku prevarenom.
Osta brdo savardaku nalik,
klekom okolo obraslo.
Na vrhu mu kapa stoji od busike.
Ime osta u narodu.
Stožina ga zovu.