Stevanu se obećala Ruža mlada.
Obećala ne porekla,
da učini što je rekla.
Sužnju njenom ostala je nada.

Vukca oca nešće riječ pogaziti.
Nešce Ruža ni da čuje sto joj Rade i maćeha snuje.
Ne ustuknu mlada od te podle guje,
što snovaše kako će je upaziti.

Na zavoj puta s Krsca Reževskoga,
iskočiše iz zasjede momčad s Radom
Hoćaše je ugrabiti s nadom.
Da ce razvrć’ zavjet momka paštrovskoga.

Ne šće mlada za kovača garavoga.
Prekrsti se pa se u trk dade.
Kroz zabio rtu morskom trči jade.
Zatrča se pa poleće vila, u mislima na Stevana svoga.

Našli su je podno rta svu u rane ljute.
Rta kojem ime dade.
Faculet u ruke držase jade
i u njemu prsten Stevanov i talijere žute.

Skoči đevojka osta priča dovijeka.
Ljubav momka paštovskoga i vjerne mu Ruže.
Kletva đevojčina u priču se uze.
Zloj maćehi i Radovoj družini nađe usud lijeka.