Riječ

u jednu pjesmu
nagurao bi svijet
zamišljen baš po mome
gledam je k’o bosonogo dijete
tražim riječ za moju pjesmu
i tu pjesmu dijelio bi 
sa osmjehom
pišem i tražim riječi
da osmjeh izmame
tminu da razgrnu
i prtinu sigurnu da utabaju
za buduće pjesme
za nove riječi našao sam mjesta
ne treba mi sunčev zrak ni mjesečev trag
ponovio sam ih puno puta
nedostaje mi riječi
onih pravih što za njima tragam
riječi k’o vode sa gorskog izvora
kapljice znoja sa čela težaka
stisak grube žuljevite ruke
riječi iz sna spokojnog pravednika
pjesma k’o majčina uspavanka
pjesma ta jedina koju pišem svo vrijeme
treba da je pročitam gordo
a ja stenjem u ropcu straha
bojim se nje
čitam je šapatom
kao da nije moja
i šapatom
ta riječ
i sav taj svijet
uguran u tu pjesmu
treba da huči
k’o nabujala rijeka