Nastasimir Franović

Dubrovnik 12.04. 1960.
Send Message

Omča

U svijetu iluzija vječnih nije potrebno asketa biti.
Dio nevidljivog plavetnila kosmosa,
u omču ti se oko vrata svija.
Dosadan si !
Previše često se ponavljaš!
Planeta zemlja!
Kako to samo gordo zvuči.
Zamisli kolika je to gomila iluzija.
Kombinacija sklada krajnosti, pojava i ljudi.
Prividna uniformisanost življenja.
Pomanjkanje volje i iluzija stvaranja.
To su ljudi.
Odvojeni djelovi nevidljivog plavetnila kosmosa.
Smrtni atomi u neponovljivosti vremena.
Samo nesputana pohlepa za djelićem kosmosa.
stvara iluziju njihove vječnosti.
48 Total read