Na uri samrtnoj u vodi ledenoj.
Na putu ka zemlji voljenoj.
Zatvori se more nad njima.
I danas ih njiše u svojim njedrima.

Plavi se more Medovsko.
I još kuca tamo srce čojsko.
Vijenac od vala morskih.
U spomen vukova gorskih.

U lagum se dala lađa što ih dovede iz daljine.
Osta im tamo duša po plavom moru da jedri.
Spomen, suzu i stih ponesi iz domovine.

Imena junaka,Crna ih Gora iznjedri.
U Lovćensku vilu taj gordi spomen.
U vječni naš da gledaju kamen.