Mali čoban s jaradima po livadi trči.
Čuva.
Prrr!
Kao pčele pored njega jarad lete.
Čobanu su tek četiri godine.
Na njemu je žuti džemper i gumene plave čizme.
Frulu mu je tata poklonio.
Sve da bude čoban pravi.
Đed ga gleda preko plota, dovikuje , pita.
Kol'ko imaš jaradi čobane?
Zbunio se čoban mali.
Četiri, viče a prstima pokazuje pet.
Smije mu se đed.
Dobar si ti momak, vrijedan ,valjan.no si loš čoban.
Neznaš brojat stado.
Nauči do deset , pitat ću te sjutra.
Žalio se majci čoban mali kako nezna brojat stado.
I uveče 'mjesto priče vrijedno od jedan do deset sriče.
Sriče , uči dok ne zaspa.
A ujutru opet provjerava
Podranio bješe izveo je svoju jarad.
Nabrao je trave.
Čupkaju mu jarad sve iz ruke.
Neko čupne i za dzemper žuti.
Sad je čoban pravi.
Umotri ga đede pa ga pita da izbroji od jedan do deset.
Odma' mu je čoban izbrojio od jedan do osam.
I prstića bješe isto tol'ko namjestio.
Đed se smije hvali ga i pita što mu nije brojio do deset.
Ne treba mi više đede.
Jaradi je osam.