Dobuju jesenje kiše krovovima starim.
Pričaju do kasno u noć.
Pod strehom na zidu sablasnom sijenkom trava spava.
Umjesto krhke svjetiljke stare.
Vjetar zvižduce pjesmu davnu.
Oblaci tiho plaču.
U ritmu oluka prosipa se proslošti zov.
Kroz otvoreni prozor legende bježe u noć.
A noć je tako tiha.
I ko zna da li ce sunce pod strehom stare kuce doć’.