Kamene gromade što se u pjesmi ore.
Pješčana žala s čipkom od morske pjene.
Eho s Lovćena , Olimpa našeg.
Rijeke, planinske suze.
Gorske oči naše.
Planinke vitke , vitica crnih.
U nebo zagledan čoban.
Skladni čun, ukorak s veslom.
Odasvud vidi se naš dom.
Dom je naš skromni.
Skrovit i ušuškan.
U jedu gomila krša i šaka zemlje.
U mislima riznica naša.
Da dodješ kad pozeliš.
Širi ti gruda ruke i grli.