Podranili ja i sestra.
Skači srećni po pižunu.
Niza skale nasta cika.
Ko će koga nadgurati.
Ko će prije.
Ko će prije do košćele.
Đe nas đede čeka.
Kobilu je osedlanu pod međom doveo.
Na njoj su košare utegnute.
Nama ni po muke s međe u košare.
Stoji mirna i nas čeka.
Zna i ona đe idemo.
Samo čeka , kreni da đed reče.
Povodac joj đede preko sedla bači.
Pred njom ide i priče nam priča.
U košaram' cika vriska.
Đede klobuk namješta i prstom nam prijeti.
Đeco neka, neka viče đede ljut!
A znam lijepo da nam neće ništa.
Neda đede pčele svoje sa ulišta.
Ljljaju se glave čas na jednu čas na drugu stranu.
Stanice sve znamo.
Prva je Dubrava, tu se đed okrene a kobila stane.
Ivančeva njiva druga je stanica đe kobila stane,
s ubla da pije.
Đede sjedne duvan da savije i još priča.
Priča.
Na stanici Gace treba sići.
Smokve da beremo đede.
Prvo lišća pod dno košara.
Neda đede no sve po redu.
'Ajde grožđe đeco da beremo!
Ozgor ćemo smokve.
Pa odmori , s đedom zbori.
Put nam treba nazad preći.
No je na nas đecu muka velja.
Ko će pješke preć' tri stanice.
Ko kobili za povodac.
Ko pod mišku đedu.
Ajde đede još malo me nosi.
Ja ću tebe kad porastem.
Sve od Gaca do Dubrave.